Zadranka u Dublinu

Vrijeme drugčije teče u Irskoj. Barem meni. Ne okrenem se proleti dan, tjedan, mjesec. Valjda zato što je sve novo i zanimljivo, plijeni pažnju i propitkuje granice moje znatiželje.Upoznala sam nedavno jednu Dalmatinku. Sjedile smo u nekom baru i ispijale višesatnu kavu. Odnosno pokušale ispijati. Ne znam pamti li tko Divku? Eto, irska kava je upravo to. Samo još da udrobim babinog kruva unutra i eto mi večere... :)

Zamišljale smo makijato na rivi dok nas je kroz prozor pratilo dublinsko sivilo, pokoja kap kiše i vječito nacereni Irci. Konobarice su nam nakon nekih pola sata slale pomalo zlokobne poglede jer smo svojim sjedenjem od skoro dva sata prekršile nepisano pravilo pijenja kave u Dublinu. Iskapi i vozi. Samo ne shvaćam kako to uspjevaju sa šalicom od skoro pola litre? No dobro. Nas eto baš nije bilo briga. Guštale smo u priči. Guštajte i vi, upoznajte Antoniju.

Antonija je svoj 32 rođendan proslavila u Irskoj, tu je pet mjeseci. Po struci odgojitelj predškolske djece s nešto više od godine dana pripravničkog staža i položenim državnim ispitom. Ovo je njena priča:

Oduvijek sam znala da ću se negdje preseliti, ali Irska nikad nije bila opcija. Više su me privlačile države na sjeveru Europe, no to je sad neka druga priča. U Zadru sam, osim pripravničkog staža u vrtiću, radila na još nekoliko mjesta, i to manje više poslove koji nemaju veze jedni s drugima. Od rada u dućanu, do rada na računalu. U trenu preseljenja bila sam službeno nezaposlena, i to svojevoljno. Odlučila sam se u potpunosti posvetiti stručnom ispitu, riješiti ono započeto. A i položeni državni uvijek dobro dođe nekako sa strane. Kroz cijelo to vrijeme sam i dalje radila svoj kompjuterski posao, čuvala djecu, učila za ispite i tako. Dani su mi bili ispunjeni, dosadi nije bilo mjesta, no određeno nezadovoljstvo je postojalo. 

U Hrvatskoj je teško postići kvalitetan život.Ljudska bezvoljnost i kukanje su uvijek negdje visoko na ljestvici prioriteta. Da ne spominjem opterećenost svime i svačim, u prvom redu odjećom i izgledom.

Kako sam znala da sigurno neću ostati živjeti u Zadru, počela sam pratiti mnoge grupe podrške na facebooku, a među njima i onu Irsku. U Dublin sam prvo došla turistički, i to ne svojevoljno nego na višetjedni nagovor prijateljice.Uplatile smo tečaj engleskog jezika na Central College Dublinu i uputile se u sedmodnevnu avanturu.

Dublin mi se prvi dan dolaska nije svidio. Sve je bilo sivo, bilo je hladno, a ja totalno nenaspavana jer je let bio ranojutarnji. Ipak, svakim sljedećim danom prvi dojam se sve više mjenjao. Koledž nas je smjestio u hostelu u samom centru grada, u sobi sa 14 drugih ljudi iz cijele Europe. 14 ljudi koji su mi ostali prijatelji. I to je jedna slika Dublina, jedan Dublin efekt, koji nas je spojio i koji se meni svidio. Predavanja na koledžu odlična, a ljudi koji tamo rade fenomenalni, i to je sve skupa bilo presudno. 

Ono što se meni više svidilo od samog Dublina i od same Irske jesam ja u Irskoj. Konačno sam vidjela drugu stranu sebe, i ta mi se strana sviđala. Sviđao mi se i Dublin. Sviđalo mi se puno glazbe na svakom „kantunu“, opušteni, nasmijani ljudi. Stresa kao da nema. I vrlo brzo sam shvatila da je ovo dobro mjesto za mene. 

Vratila sam se u Hrvatsku, napravila sve potrebne pripreme i bukirala let svega dva mjeseca poslije. Bilo je teško otići, odvojiti se od obitelji, ali to je bilo nešto što sam dugovala sebi. Srećom, prilikom prvog dolaska u Dublin upoznala sam nekoliko pravih ljudi koji su mi uvelike olakšali dolazak. Mogu reći da je moj neopterećeni i isključivo turistički obilazak bio ključan u mom preseljenju. Posao... tražila sam ga mjesec dana. Danas kad gledam kako sam tražila posao, dođe mi da se nasmijem jer ga nisam tražla na pravi način, ali iz grešaka se uči. Sljedeći put ću biti pametnija. 

Upravo zbog diplome, uvijek je postojala opcija dadiljanja, a prije nego sam počela raditi uspjela sam čak i odbiti neke poslove. Ono što je razlika između Hrvatske i Irske je da sam ovdje u deset dana obavila četiri razgovora za posao, dok u Hrvatskoj u deset godina nisam obavila njih šest. Za intervjue se nisam posebno pripremala. Svi poslovi na koje su me zvali na razgovor su bili nešto što sam već radila, tako da sam na pitanja odgovarala iz iskustva. Trenutno radim kao dadilja u gradiću pored Dublina i... dobro mi je. Posao kao posao, nekad bolje, nekad lošije, ali na niti jednom poslu nikad nije idealno.

Mene vesele male stvari. Božićna čestitka od djece koja mi ne znaju pravilno napisati ime, prijateljsko povjeravanje sa „Nemoj reći mami“, ili druženje s novostečenim prijateljima nekoliko puta tjedno. Danas mislim da mi je bilo suđeno doći baš tu. 

Ovaj posao mi nije dugoročan. Cilj mi je preseliti u Dublin jer volim Dublin, tamo naći posao s kojim mogu živjeti. Nisam pretjerano ambiciozna. Ne moram biti direktor svemira ni raditi u struci. Meni je važno da sam na poslu zadovoljna. Idem korak po korak. Dugoročni cilj niti velike planove nemam. 

Ne znam hoću li ostati u Irskoj cijeli život. Trenutno mi je dobro, a kad mi ne bude, idem dalje. Hoće li to biti neki drugi dio Irske, Velika Britanija, Njemačka, Finska ili Hrvatska, ovog trena ne mogu reći. Važno mi je biti zadovoljna u životu, a gdje nađem sreću, tamo ću i ostati. Nostalgična nisam, iako jedva čekam uskršnje praznike i posjet Zadru. Normalno, nedostaje mi obitelj, nedostaju mi neke sitnice, nedostaje mi... burek!! Jako puno hrvatskih proizvoda se nađe u Dublinu, ali ne i ova delicija.

Veliku ljubav u Irskoj (još) nisam pronašla, no s tim se ne opterećujem. Ipak, mogu reći da su mi Irci jako zgodni, mada za moje pojmove malo preniski, što je normalno jer ipak dolazim iz Dalmacije.

Lijepo je čuti tuđa iskustva. Uglavnom je lijepo sresti naše ljude i popričati s njima, svi imamo nešto zajedničko, nešto što nas povezuje; napustili smo svoje domove u potrazi za kvalitetnijim životom, promjenili svoju svakodnevnicu iz korijena. I borimo se za komadić svoga neba. 

Izašle smo iz bara praćene neodobravajućim pogledima konobarica na vlažni dublinski zrak. Slažem se s Antonijom, Irci jesu zgodni, čini mi se jedni od rijetkih kojima brada jako dobro stoji, meni se čak ni ne čine tako niski. Komentirale smo ih još dugo, dugo... :)

Becks 

Irish slang

Nek je i taj siječanj konačno iza nas. Mjesec za koji će vam mnogi reći da je najgori za traženje posla u Irskoj. Mjesec u kojem će i onima koji imaju posao sati često biti skraćeni. Mjesec u  kojem se većina opravlja od božićnih grijeha i kao da to samo po sebi nije dovoljno, mjesec u kojem ćete itekako osjetiti neplaćene blagdane. Dakako uvijek i svugdje ima iznimaka, no većini građanina drugog reda (novopečene pridošlice koje se bore za svoje mijesto pod irskim suncem), blagdani neće biti plaćeni, osim ako naravno niste baš na te dane radili. Božićnicu i slične bonuse neću ni spominjati. Tko preživi siječanj u Irskoj, može preživit baš sve. :) 

Veljača je i vrijeme je za vedrije teme. 

Dakle, Irski sleng. Stvara li vam muke? Meni da. Čak i oni koji savršeno poznaju engleski jezik u govoru i pismu  imaju poteškoća kada Irci zapilaju po svom. Dok ćete se s nekima sporazumjeti bez problema, s nekima ponešto teže, neke nećete razumjeti niti riječ. Naglasak ima bitnu ulogu, no zapravo najveći razlog što ih ne razumijete nije naglasak (barem meni) već upotreba riječi za koje niste ni znali da postoje u engleskom jeziku, a kamoli što znače. Riječ je naravno o irskom slengu.  

Evo nekoliko primjera:

What's the craic? zapravo znači What is happening in your life since last we met?
Ili jednostavno What's up?

I haven't see him in donkey's years. - I haven't see him a long time.

Eat the head off - Attack someone verbally

Bite the back of me bollocks - Piss off

I was scarlet - I was very embarrassed

Acting the maggot - Fooling and messing around

Thick as a brick/ Thick as a ditch - Call someone stupid 

Town was black - Town was very crowded

Where's the jacks? - Where is the toilet?

Let's go on the lash - Let's go drinking

Aw sure look it - Bez posebnog prijevoda. Prihvatljiv odgovor na bilo kakav komentar ili izjavu. Primjer:
"Isn't it lovely weather we're having?" "Aw sure look it."

Nitko tko vam se obraća ne zna jeste li stranac, dobro to možda i pretpostavlja, no neće zbog te pretpostavke drugčije komunicirati s vama, ne zna jeste li došli jučer u Dublin ili prije nekoliko godina, ne zna vaš stupanj poznavanja engleskog jezika, niti će vas upitati pričate li ga ili ne. Jednostavno će pričati s vama onako kako to inače čine i upravo zato vam se može dogoditi niz situacija kad vam je neugodno jer ih naprosto ne razumijete koliko god vaš engleski zapravo bio sasvim pristojan.

Koliko sam se samo puta glupavo smješkala u luasu kad bi mi netko nešto uputio, obično vezano uz Nou, jer ih gotovo ništa ne bi razumjela. Ne bi tražila da ponove, samo bi se osmjehnula ravnajući se po osjećaju koji mi je govorio da ne govore zapravo ništa konkretno i da se ne trebam mučiti. 
No bilo je i daleko manje ugodnih situacija.

Sjećam se kad sam morala telefonski nazvati elektru i registrirati naš račun. Sve je teklo glatko, bila sam i više nego ponosna kako to meni super ide, imam engleski u malom prstu, sve kužim i to još preko telefona...i onda tip spomene nešto. Nešto ne samo što nikad nisam čula, nego uopće nisam mogla ubrati ni slova.

Sljedilo je nekoliko Sorry, what? i mrtvačka tišina nakon njegovog ponavljanja dok sam ja pokušavala dati smisao njegovoj rečenici. Na kraju sam ga zamolila da mi slovka. Google translate je rješio problem. No nije odagnao osjećaj nelagode.
Ispričala sam mu se za svoj loš engleski na što sam očekivala da će mi reći da nije uopće loš, dapače, no on je samo kratko odgovorio: It's ok, no worries.
Ma šta It's ok, pogrešan odgovor, moj engleski je dobar, čuješ li doobaarrr! 

Vjerujem da mu je bila puna kapa i mene i mog masakriranja engleskog jezika. Budimo realni, koliko god ga znali - ne znate ga dok ne stupite nogom na tlo gdje se on zapravo i koristi. Tek tada zapravo učite jezik.
Bilo je kasno za ispravljanje prvog dojma. Koga briga, reći ćete. U ovom slučaju, slažem se. No prvi dojam se ostavlja i na razgovoru za posao. Malo jezične pripreme nikome ne može škoditi. 
Bez brige, u razgovoru sa službenim osobama ne trebate strahovati od pretjerane upotrebe slenga ili nekog žešćeg naglaska, svi oni govore prilično razumljivo. No može vas zbuniti i jedna uobičajena uzrečica, kao što je That's grand, što je samo drugčiji način za reći That's ok.

U nastavku još malo slenga:

Bucketing - raining very heavily              
Bad dose - severe illness  
Japers! - Gosh, really?                             
Kip - dump  

Session - drinking all day long                
Shattered - very tired

Banjaxed - broken                                   
Mate - A friend   

Shower of savages - ignorant group of people  
Gammy - useless 
Vitamin G/The black stuff - Guinness              
Gimp - Idiot         
Nixer - job done for cash to avoid tax       
Ride - attractive person                                                                     

                                                   

Baš kao pravi prvaci svog najdražeg sporta, Irci svoje pijanstvo izražavaju na bezbroj načina.Tako ćete umjesto riječi drunk često čuti neke od sljedećih:
Twisted, warped, steamed, plastered, gee-eyed, fluthered, buckled, locked...
Pa nek netko kaže da nisu maštovit narod. :)

Za kraj, jedna rečenica koju ni da vam je slovkaju ne bi razumjeli:

Did you get the shift off that chungwan in Coppers?

To get the shift znači to kiss somebody.
Chungwan je naziv za djevojku. Oskudno odjevenu i raspoloženu za ljubakanje u kakvom noćnom klubu.
Coppers je noćni klub u Dublinu.

Toliko od mene ovaj put. :)

Have a nice day and stay positive!
Siječanj je gotov, dan je kao izmišljen, Noa i ja odošmo u šetnju...

Becks