Dan svetog Patrika

Priča kaže da je Patrik donio kršćanstvo u Irsku. Britanac kojeg su sa 16 godina oteli irski gusari i prodali u ropstvo u Irsku gdje je proveo 6 godina kao pastir. Ropstvo ga je približilo Bogu. U Irsku se ponovo vratio sa svojih 30 godina kao misionar i propovjedao o kršćanstvu.
Djetelinu, nacionalni cvijet Irske, koristio je kako bi objasnio Sveto Trojstvo poganima.
Patrik se proslavio i kao čudotvorac, legenda kaže da je upravo on protjerao sve zmije iz Irske. Danas u Irskoj gotovo da nema guštera, zmija, gmazova, čak ni šišmiša. Pokušaji da se u Irskoj nastane te životinje su više puta propali. 
Vjeruje se da je umro 17.03.

U modernoj Irskoj, Dan svetog Patrika se tradicionalno smatrao religioznom svetkovinom koja se kroz jutro slavila u crkvi, a popodne sa svojim obiteljima. Sve do 1970., irski zakoni su zabranjivali ugostiteljskim objektima da rade na taj dan.

Tek 1995. godine Dan svetog Patrika počeo se koristiti u turističke svrhe te kao promocija Irske.

Festival traje 4 dana i nudi šarolik program, od uličnih zabavljača, predstava, glazbe i dječjih radionica. Najpoznatija je naravno parada. Rijeke ljudi sliju se od centra grada prema crkvi sv Patrika pokušavajući vidjeti i uslikati što je više moguće zadivljujućeg šarenila koje nudi parada. 

Zabavno je, živo i veselo. Apsolutno sve je podređeno dobrom provodu i guštanju. Rijetko tko je bez nekog zelenog rekvizita na sebi, mobitela koji stalno škljoca, širokog osmijeha, dobrog zalogaja i piva u ruci. 

Smeća je posvuda, ako već ne zapinjete za brojne ljude ili dječja kolica koja su one hrabrije među majkama dovele na paradu, na prazne boce od pive spotaknut će te se sigurno. 

Neke trgovine su bile zatvorene, a ona većina koja je i radila bila je uglavnom prazna. Potrošačima su daleko veću pozornost plijenili pabovi, fast food-ovi, suvenirnice i naravno gradske ulice.

Balkoni na zgradama bili su nakićeni veselim stanarima koji su svojim plesnim i pjevačkim umijećem uveseljavali prolaznike. 

Sudeći po onome koliko smo moj fotić i ja uspjeli vidjeti sama parada je bila divna. A nismo uspjeli baš puno, za to smo trebali doći puno prije njenog početka i zauzeti dobru poziciju, što naravno nije bio slučaj. Paradu sam ulovila na pola puta, prekoravala se i istezala preko mora zelenih kapica ne bi li ulovila barem nešto. Oni maštovitiji i hrabriji penjali su se po semaforima, prometnim znakovima i gradskim znamenitostima. 

Nekih većih nereda nisam primjetila, osim polugolih mladih djevojaka sa zavezanom irskom zastavom oko vrata ( daleko ispod 18 godina ) koje su zbog nekoliko promila alkohola viška u krvi bile sklone scenama, što na ulici, što po tramvajima gdje su povraćale po podu i bile obuzdavane od strane zaštitara na stanicama. No, to su bili tek popodnevni sati, vjerujem da su oni noćni bili daleko bogatiji zanimljivostima koje je samo alkohol u stanju proizvesti. 

Jedan od simbola Irske je i vilenjak ili leprechaun, bradati patuljak odjeven u zeleno s velikim šeširom na glavi. Legenda kaže da su leprechauni bili postolari koji su novac od izrađenih cipela stavljali u lončić i potom ga sakrivali na kraju duge. Ako ga ikad ulovite, leprechaun vam mora za oslobođenje ispuniti tri želje. Na Dan svetog Patrika, Irci imaju običaj sakriti novčiće koje onda djeca traže i nadaju se da će osim novca pronaći i vilenjaka..

Uživajte u fotografijama, one će vam puno više reći nego ja. :)
Do tipkanja,
Becks