Ne, ne radi se o lijenosti ili kakvom
pomodnom kriku. Ovdje je radno vrijeme takvo da ti ne ostavlja puno
slobodnog vremena. Brzo shvatiš da je dragocijeno i da ga je glupo
trošiti na stvari kao što je kupovina prehrambenih namirnica. Par
klikova mišem i sve ti dostave direktno na kuhinjski stol. Bez
gužve, bez redova na blagajni, bez vukljanja teških vrećica dok
se pritom dereš na svog trogodišnjaka da ne trči tako brzo jer ga
ne možeš sustići. Divota.
Dok u Hrvatskoj, u većini slučajeva,
toster skuplja prašinu negdje u ostavi i vadi se samo u slučajevima
kad se poželi pomalo drugčiji sendvič od listića sira i šunke,
ovdje je nezaobilazan dodatak svakoj kuhinji. Koristiš ga stalno,
za apsolutno sve moguće varijacije.
Jeste za toast sa maslacem od
kikirikija, banane i meda? Ili možda toast sa sirnim namazom i
marmeladom od crnog ribizla s malo meda na vrhu? Ili pak kombinacija
maslaca od kikirikija i nutele? Kako god, okus toplog hrskavog kruha
mami te iz kreveta gotovo jednako kao i kava.
Da, čudne su. Na prvu, drugu...treću.
Ali skupa s komadom pancete, jajima i grahom u umaku od rajčice su
kao grom.
4. Kad ti je sasvim normalno u drugom
mjesecu vidjeti u trgovinama kupaće kostime.
Isto je i sa božićnim drvcima u
devetom. Spring holiday-sima u veljači, summer holiday-sima u
travnju. Lista je poduža.
Jebiga. Kad te nečim bombardiraju
konstantno, prihvatiš to. Isto je i sa haljinicama bez čarapa
usred zime, golim trbuhom i majicama kratkih rukava usred zime. (
Baba, nisi imala pravo, sve što potkošulja radi jest da smeta, ako
mi ne vjeruješ pitaj Irce.)
Kiša toliko pada i vjetar toliko
puše da ih više ni ne primjećuješ. Pogotovo ove zime. I da,
kišobran je potpuno nepotreban accessorize. Zvuči nelogično? I meni je dok nisam shvatila da ga Irci ne nose jer ih ne štiti od kiše koja uz vjetar dolazi iz svih mogućih pravaca, najmanje odozgo.
U busu, tramvaju, u čekaonici, redu u
banci, kafeteriji, na pauzi, na semaforu....I dođe ti to ko dobar
dan.
8. Kad ti je sasvim svejedno kad u nekom kutku Dublina ugledaš čokolino.
9. Kad većinu dosadnih birokratskih
gnjavaža rješavaš online.
Eventualno poštom. Bez da službenika
okrzneš svojim ljupkim pogledom. Bez dosadnog čekanja u redu. Božjih ruku djelo, definitivno.
10. Kad shvatiš da su ti neke stvari
od doma postale čudne.
I ne, ne radi se o tome da misliš da
si popio svu pamet svijeta ( iako ima i takvih ) ako si otišao u
stranu zemlju, da misliš da si bolji od svih ostalih koji nisu
napravili isto ( opet, ima i takvih ), da je ovdje život utopija,
pare rastu na drveću, a sreću ubireš samim udahom irskog vlažnog
zraka i slične bedastoće. Radi se jednostavno o tome da je život
ovdje drugačiji u usporedbi s onim u Hrvatskoj. Kad se navikneš
na taj drugčiji život, prihvatiš ga i počneš ga živjeti kao
svoj, logično je da su ti neke stare stvari i navike nekad smiješne,
nekad glupe, nekad briljantne i fale ti, a nekad sasvim nebitne.
Još uvijek kad me netko pita da li je
život ovdje bolji, ne znam što da odgovorim. Bolji kome? Bolji u
usporedbi sa čim? Sve je relativno i ovisi od osobe do osobe, njenih
pogleda na život i prioriteta. Nekome je bolji, nekome nije.
Jedno je sigurno, nije sve u novcu.
Ako nisi u stanju prihvatiti ovakav način života, ako se ne
prepoznaješ u njemu, ako se ne poklapa sa tvojim osobnim
gledištima, stavovima i aspiracijama, zaludu ti svi zarađeni
euri...
Becks
No comments:
Post a Comment