Hmm. Što ne valja s ovim pitanjem? Pa sve. Naprosto je
suvišno jer na njega ne može nitko dati točan odgovor. Jer ovisi o toliko toga.
Vašem zanimanju, iskustvu, snalažljivosti, upornosti...Kako u ovoj državi, tako
i u bilo kojoj drugoj. Ono što je različito u usporedbi sa Hrvatskom je
ponuda poslova. Dakle, ovdje je ponuda daleko veća. Shodno tome može se reći da
je ovdje lakše naći posao, no opet ne mora tako biti jer ovisi o svemu gore već
navedenom.
Ne zna Irac što znači 3 mjeseca i više ići na posao potpuno besplatno, nadajući se svakog dana da bi mogla biti uplata, ne trpe loše poslodavce poput nas koji ostajemo na lošem radnom mjestu godinama jer je svugdje sve isto i boljega nema, bolje su odnijeli bogati sinovi i veze ...dok ti stojiš tu gdje jesi jer kako je moglo biti dobro je...Ne to Irac neće, nego će ići dalje jer na burzi rada ima daleko veću ponudu poslova od nas i to vrlo često čini jer mu posao naprosto dosadi, ne zbog neisplate plaće i lošeg poslodavca. Čini to jer može. Jer mu stanje u državi to omogućava.
Moj suprug ga je našao u vrlo kratkom vremenu. Čemu to može zahvaliti ne znam. Vjerovatno jako dobroj pripremi, činjenici da se našao u pravo vrijeme na pravom mjestu, a možda je jednostavno imao sreće...Tko zna? No, našao ga je, koliko god ta činjenica iz meni nepoznatih razloga mnoge nekako baš smeta, upravo je to; činjenica da ga je našao. Ne izjava da je u Dublinu lako naći posao.Poznajem mnoge koji su u relativno kratkom roku došli do posla, a poznajem i one koji su ga tražili mjesecima. I nema to nikakve veze sa Irskom, niti je to zadnja rupa kakvom je neki uporno pokušavaju prikazati zato što u centru postoje drogeraši, prosjaci i propalice (koliko znam to ima svaki grad), niti je to obećana zemlja koja još na aerodromu baca crveni tepih pod noge Hrvata i maše im pod nosom sa ponudama za posao (koliko znam takva država ne postoji). To je jedna sasvim obična država. Sa ponešto boljim životnim standardom od naše (zato valjda nema toliko negativnih, depresivnih i nadasve nezadovoljnih ljudi kao naša), sa krizom koja nema veza sa onom u kojoj smo mi.
Ne zna Irac što znači 3 mjeseca i više ići na posao potpuno besplatno, nadajući se svakog dana da bi mogla biti uplata, ne trpe loše poslodavce poput nas koji ostajemo na lošem radnom mjestu godinama jer je svugdje sve isto i boljega nema, bolje su odnijeli bogati sinovi i veze ...dok ti stojiš tu gdje jesi jer kako je moglo biti dobro je...Ne to Irac neće, nego će ići dalje jer na burzi rada ima daleko veću ponudu poslova od nas i to vrlo često čini jer mu posao naprosto dosadi, ne zbog neisplate plaće i lošeg poslodavca. Čini to jer može. Jer mu stanje u državi to omogućava.
Jeste li probali usporediti njihovu i našu ponudu poslova? Na
stranici jobs.ie trenutno imate oko 1700 oglasa za posao. Na stranici MojPosao Zagreb ima 272 oglasa, Osijek 50, Šibenik 45...A gdje su sve one kompanije koje potrebe za djelatnicima objavljuju na svojim službenim stranicama...
Velika razlika koju primjećujem kod naših ljudi i Iraca je njihova opuštenost i naš grč i nevjerica s kojom pristupamo gotovo svemu. Od razgovora za posao (ma što ja radim ovdje, sasvim je jasno da je ovaj posao već nekome obećan, oglas je reda radi sigurno), samog posla (bolestan sam, ali ako ne odem mogao bi mi šef to zamjeriti, ako zakasnim skinut će mi s plaće sigurno, ako zabrljam gotovo je, sljedi otkaz, nema druge prilike), kupovanja svakodnevnih namirnica (zašto je ovo na akciji, stoposto nevalja, ne vrijedi, žele nam podvaliti, ma nešto tu smrdi, čekaj vidit ćeš kako će te na kasi oderat), doticaja sa bilo kakvim državnim službama (idete nabrijani pod punom spremom čekajući prvu narogušenu babu iza šaltera da opičite rafal po njoj jer drugčije kod nas ne ide, ljubazne službenice ne postoje, a papiri se ganjaju mjesecima, vaši zahtjevi čame godinama jer služe kao podmetač za kavu gore spomenutim damama...) Taj grč vidim i ovdje kod ljudi koji su tek došli, s tim grčem se i sama još uvijek borim. Kročim ulicama Dublina naouržana do zuba i uredno ostajem zbleznuta irskim opuštenim, jednostavnim i ljubaznim pristupom, te prije svega redom i brzinom kojom državne službe odrađuju svoje zadatke.
Što želim reći? Jednostavno, ne budite narogušene babe. Ne kritizirajte sve što je drugčije od onoga na što ste navikli. Ne umanjujte tuđu vrijednost da bi uzdigli svoju. Čovjek nezadovoljan bilo kojim aspektom svog života u pravilu daje sve od sebe da ga promjeni, učini boljim, ne stagnira, bori se. Takav bez većih problema pronađe posao u Dublinu, ako je to ono što želi, ovi drugi teško i nikako...
Molim te, ako ikako mozes da se raspitas dali nasa diploma za odgojitelja vrijedi tamo i sto se mora jos poloziti, nekakva razlika il sto? Hvala ti!
ReplyDeleteRaspitat ću se pa ti javim :)
DeleteThis comment has been removed by the author.
ReplyDelete