Kako do stana u Dublinu?

Mislite da je u Dublinu teško pronaći posao? E pa u usporedbi sa pronalaženjem stana, pronaći posao je prava sitnica. Stavka kojoj ni suprug ni ja nismo poklanjali pretjerano veliku pažnju. Jer ako imaš novac koliko može biti teško unajmiti stan?Što se tu može zakomplicirati?Ispalo je svašta.
Na najvećim stranicama za rentanje daft.ie i rent.ie more je stanova, no isto tako more je ljudi koji trenutno traže stan u Dublinu. Na jedan stan javi se veliki broj zainteresiranih i onda se gledaju sitnice. Traži se najsigurniji i najmanje rizičan stanar. I niste vi koji odlučujete da li vam se stan sviđa i hoćete li ga uzeti ili ne. Stanodavac je taj koji bira vas. Nešto poput razgovora za posao. Informacije koje smo mi dobili kad je u pitanju unajmljivanje stana su ispale pogrešne, odnosno bolje je reći zastarjele.

Ne možeš naći stan za 800 eura. Čak ni ako je dosta daleko od centra.Većinom za taj novac dobijete garsonjere. Ili bude riječ o stanu u mjestu koje ima jako lošu prometnu povezanost s centrom. Ili je rupa. Dakle, pravilo što dalje od centra jeftinije baš i ne vrijedi. Tko tvrdi suprotno, očito odavno nije posjetio daft.ie, stranicu na kojoj se iznajmljuju stanovi. Prijašnjih 800 postalo je 1000. Za taj iznos se već može naći dobar stan. 

S tim da će onaj bliže centru za taj iznos biti lošiji od onoga u rubnim dijelovima grada. Lošiji u smislu kvadrature, prostranosti i broju soba. Uvriježeno je mišljenje da je za obitelj najbolje tražiti smještaj uz obalu, no cijene stanova uz obalu se kreću od 1200 na dalje, većinom su 1500 eura.
Dublin dijeli rijeka Liffey na sjeverni i južni dio grada. Svaki kvart nosi svoj broj. Neparni brojevi označavaju sjeverni dio Dublina, a parni južni. Južna strana se smatra sigurnijom i lijepšom za stanovanje. No i ona ima dijelova koje se preporuča izbjegavati kao što i sjeverna strana ima dijelova koji su sasvim ok. Dok smo birali područje za nas gotovo se za svako moglo naći koliko pozitivnih toliko i negativnih komentara. Dakle, izbor je zapravo prilično individualan.
Ako imate dijete, u centru vam većina neće iznajmiti stan. Netko će vam to reći otvoreno, a netko će se izmotavati da stan naprosto nije dovoljno velik za dijete koliko god on zapravo bio velik i prostran. Nepisano je pravilo da u centru žive samci ili parovi bez djece, a u rubnim dijelovima grada obitelji.
Nakon što odredite područje i cijenu krećete u bitku većinom s agentima kojima je sasvim svejedno tko ste, što ste, sviđa li vam se stan, pozicija i koliko vam je potreban. Za njega ste samo jedan od tko zna koliko njih koji su pogledali stan taj dan i žele potpuno istu stvar kao i vi.
Kako se istaknuti? Kao prvo, bez preporuka sa posla i od bivšeg stanodavca nemojte se ni pojavljivati. Nosite ih sa sobom poput životopisa no imajte ih i u kompjuterskom obliku jer će dosta agenata tražiti da im preporuke pošaljete mailom.
Prvo pitanje koje se nameće je kako nabaviti preporuke od bivšeg stanodavca ako vam je to prvo iznajmljivanje u Irskoj? Priznaju preporuke iz druge države, no što znači preporuka nekog tamo Ive Ivića koji vas je držao neprijavljene i ničim ne možete dokazati da ste bili njegov stanar? Znači puno. Jer po tom pitanju, Ircima je bitnija forma od sadržaja. Te vam preporuke nitko neće provjeravati, te ih slobodno možete lažirati (primjere uguglajte, ima ih more ). 
Najbitnija je zapravo potvrda da ste zaposleni na puno radno vrijeme. Jer ako ne radite, u pravilu, unajmiti stan ne možete.
Slijedeća bitna stvar je brzina. Kad vas je više zainteresiranih za stan, a svi ste po nekim mjerilima podobni stanari, onome tko je bio najbrži odlazi stan.
A to znači refresh-anje stranica daft.ie i rent.ie svakih pola sata i javljanje na oglas čim se objavi.
Treća stavka je, ako baš morate, imate li djecu jednostavno ih prešutite. Zvuči grozno, no tako će te lakše do stana. U Dublinu je trenutno potražnja za stanovima jako velika i ako moraju birati između para samaca i para sa djecom uvijek će prije uzeti par bez djece. Razlog navodno leži u tome što ako ne budete u mogućnosti plaćati stanarinu, ne mogu vas s djecom izbaciti van.
I posljednja stavka, ali ne najmanje bitna, dođite dotjerani i samouvjereni baš kao što to činite na razgovoru za posao. Morate ostaviti dojam da ste ozbiljni, pouzdani, uredni i redoviti.
Kad se odluče za vas, prvo što trebate je uplatiti depozit za stan u određenom vremenskom roku (obično jedan dan ), ne učinite li to, stan odlazi sljedećem zainteresiranom. Kad je stan useljiv (  mi smo primjerice po plaćanju depozita morali sačekati još nekoliko dana dok su se prijašnji stanari iselili ) uplaćujete prvu rentu i potpisujete ugovor. Tada konačno možete ući u svoj stan.
Postoje i prevaranti koji će pokušati od vas izvući depozit i prvu rentu a stana nigdje. Budite oprezni, posebno ne vjerujte onima koji kažu da iznajmljuju  stan u Dublinu al eto nisu u mogućnosti da vam dođu pokazati stan jer žive u drugoj zemlji i ako se vi slažete oni će vama preko neke firme poslati ključeve a vi novce...bježite od toga. Isto tako, novac izbjegavajte dati na ruke, radije u banku na račun, s potvrdom o uplati.
Moram priznati da nam je pronalazak stana bio poprilično stresan zadatak. A vremenski period od skoro mjesec dana koji smo smatrali sasvim dostatnim za pronaći smještaj ispao je jedva dovoljan.
Svima vama koji tražite stan od srca želim da ga pronađete brzo, lako i sa što manje stresa. :-)

Ostajte mi dobro,
vaša Becks