Saturday 1 November 2014

Fenomen zvan Irska


U posljednje vrijeme gotovo da ne mogu proći gradom a da netko ne spomene Dublin ili Irsku općenito. Ne postoji osoba koja ako već ne putuje gore, onda poznaje nekoga tko je već otputovao ili tko će u bližoj budućnosti otputovati i pokušati svoj život učiniti kvalitetnijim van lijepe naše.
Ni moja malena obitelj nije iznimka, zapravo suprug mi je u Dublinu već dva mjeseca i za nekoliko dana naš sin i ja mu se pridružujemo. Kroz ovaj blog pokušat ću ispričati našu priču i možda još ponekog nagovoriti ili odgovoriti od odlaska. Sjećam se kad se ta misao tek počela rađati u našim glavama ( zahvaljući jednoj bezazlenoj kavi na stanci na poslu )  i milijun pitanja koja su nam se vrzmala po glavi. Kako ovo, kako ono? Zašto? Isplati li se riskirati? Što ako?...Je li zbilja gore tako dobro kako se priča?...
Dugo smo vremena suprug i ja težili odlasku iz Hrvatske. Oboje smo bili zaposleni  na neodređeno vrijeme u dobrim firmama i primali svoju plaću na vrijeme što se mnogima oko nas činilo kao nešto  čemu samo lud čovjek može okrenuti leđa

Nije li tužno  što živimo u vremenu u kojem  ti netko ističe nekašnjenje plaće kao dodatni bonus koji većina poslodavaca ne daje? Što je ugovor na neodređeno poput diplome prestižnog fakulteta koju treba uokviriti i objesiti na zid da se familija njome diči?...Što nam se to desilo da nas čini tako pasivnima i negativnima? Zašto je najčešća rečenica koju čujem: “ Dobro je kako je moglo biti...” umjesto  “ Dobro je al zašto ne bi bilo i bolje?”...
Kažu mi da je svugdje manje više isto i da je ludo što želim ovo prekrasno dalmatinsko sunce zamijeniti kišom, a višesatno ispijanje makijata na rivi radnim vremenom od 9 do 5. Da, to su gušti koje rijetko tko danas ima...Ali samo su to. Gušti. Gušti mi neće sina poslati na fakultet. Neće mi osigurati pristojnu penziju. Neće mi kupit stan. Kao ni onaj ugovor na neodređeno, osim ako mi je cilj sljedećih 30 godina mjesečno od ispodprosječne plaće odvajati 3500 kuna, o Pikovoj premijer šunki samo sanjati i sa suzom u oku tetu u konzuma zamoliti da nareže 20 deka k plus parizera, te se tresti ko prut pri pomisli kako bi i moj poslodavac mogao biti sljedeći koji će ukinuti bonus isplaćivanja plaće...
Nije li nezadovoljstvo sve većeg broja ljudi u Hrvatskoj i rezultiralo fenomenom zvan Irska?
Naš odlazak u Dublin potraga je za kvalitetnijim životom. Boljim mogućnostima i prilikama. Možda bude uspješna, a možda i ne, možda se vratimo puno prije nego smo očekivali, a možda i ne... Jedno je sigurno, ako ne pokušamo nikada nećemo znati i onaj mali crvić sumnje nikada nam neće dati mira.  A ima li što gore od kajanja za propuštenim prilikama?





Do tipkanja,
Becks


25 comments:

  1. Sretno i sigurno će vam biti bolje nego ode di je kava najveći domet.

    ReplyDelete
  2. Replies
    1. Izmedju 2.50 i 3.50 eura za salicu. Ali dobra je, dobar je cappuccino!

      Delete
  3. Želim vam svu sreću u Irskoj, nadam se da ćete barem tamo uspjeti kad već ovdje ne ide. ;)

    ReplyDelete
  4. Sretno...i pozdrav od jos jednih irskih Sibencana...suprug i ja smo otisli prije pet mjeseci,takodjer dali otkaze na stalnim poslovima,i nismo pozalili ni trena,zivimo u uredjenoj zemlji ugodnim zivotom,uzivamo u svakom novom danu...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala :) Osmijeh mi je od uha do uha kad čujem ovako nešto. Sjećam se svog prvog ultrazvuka upravo kod vas, a nedavno mi je dr Marić rekla da ste i vi otišli u Irsku. Kako je svijet mali :)

      Delete
    2. He he :)) samo hrabro i korak po korak naprijed...spasicete se...ni ja nisam mogla vise slusati da moram biti "sretna"jer imam posao i placu(koja je usput iz mjeseca u mjesec bivala sve manja),sad mi napokon nitko ne prijeti s tom placom,a o politici i politicarima nitko ne prica...poprilican odmor za mozak.Vidjecete Irci su ljubazni i uvijek spremni pomoci,mislim da je jedno ovakvo iskustvo svakome dobro doslo,a kao sto ste rekli svi se mi imamo gdje vratiti ako ne ostvarimo svoje irske snove...cujemo se jos ;)

      Delete
  5. Sretno...sigurno niste pogrijesili ,a ako ne probate necete ni znati dali ste pogrijesili ,a uvijek se mozete vratiti i imate sigurno gdje da se vratite i ja sam napustila Istru-Porec i nisam pozalila ...
    Rado oden u Porec ,al se jos radje vracam u moj lijepi Bad Gastein gdje zivim sa svojom obitelji ...

    ReplyDelete
  6. Hvala vam svima na podršci, puno znači. :)

    ReplyDelete
  7. Srecno od ekipe bivsih Tokijoita, ma samo hrabro i sve se moze...

    ReplyDelete
  8. Možete li me uputiti na nekoga, suprug i ja već duže vrijeme razmišljamo o odlasku u Irsku. Koji je prvi korak, kome se javiti.Imamo dvoje male djece i ne vidimo perspektivu u Hrvatskoj kakva je trenutačno. Hvala vam i nadam se da ćemo se i upoznati osobno :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Petra, javite mi se na facebook u inbox :-)

      Delete
  9. Pozdrav svima!

    Svaka čast svima koji ste odlučili pokušati i uhvatiti priliku za boljim životom!
    I mi smo u sličnoj situaciji, obitelj, supruga radi ali je na porodiljnom, ja nezaposlen, imamo trogodišnju kčer i sina na putu i veliku želju za boljim životom!
    Koristna bi nam bila svakakva informacija o zapošljenju u Irskoj.

    Hvala vam puno i sretno svima

    ReplyDelete
  10. Na zalost ne mogu puno pomoci jer sam u Irsku otisla s ugovorom za posao potpisanim na godinu dana ali u sklopu "psihickih priprema"sam nasla dosta informacija po hrvatskim forumima gdje ljudi precizno pisu o detaljima preseljenja,smjestaju,troskovima zivota do prve place,uglavnom price su zvucale optimisticno,nekakvu zalihu u novcu su morali donijeti za prvo vrijeme ali su svi prvi posao nasli za najvise tjedan dana.Ne znam da li ce moja sugestija vrijediti,ali cini mi se da je Dublin najskuplji za zivot pa vrijedi razmisliti i o kakvom manjem gradu,mi smo u Letterkennyu gdje su troskovi zivota puno manji (iako ne zbog toga vec jer smo kao zdravstveni djelatnici zeljeli poceti u manjoj bolnici da brze skuzimo kako njihov sustav funkcionira,pa je na kraju i ova "manja"bolnica ispala malo veca jer pokriva veliko podrucje.Ali trenutno nam odgovara da sve mozemo obaviti pjesice jer jos nismo spremni za voznju lijevom stranom.Takodjer sam vrteci po internetu prije dolaska naletjela na stranicu indeed.com s oglasima za posao u cijeloj Irskoj po zupanijama,pa se nadam da je moguce aplicirati i iz Hrvatske.Inace ovdje su mi kolege rekle da najvise slobodnih radnih mjesta posebno za zanimanje konobar,ima u jesen kad se studenti vracaju na fakultete jer oni ljeti skoro svi rade.Kad sam gledala na indeed.com samo u ovoj zupaniji gdje smo mi bilo je vise od petsto oglasa za slobodna radna mjesta svih profila.E pa sretno :)

    ReplyDelete
  11. Sritno, nadam se da cemo i mi tamo. Samo da jos supruga nagovorim! Imamo 4 djece i na zalost ja im ovdje ne vidim vedre dane. Sve najbolje vam zelimo!

    ReplyDelete
  12. Pozdrav! Super članak, mislim da onaj tko želi raditi uvijek može naći posao i tko se želi probiti to će i napraviti. Ja također putujem u Irsku, no prije želim usavršiti jezik i dobro se pripremiti za tamo dok se ne snađem.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Katice,
      slažem se s vama, upornom i snalažljivom uspjeh ne može izostati....
      Sretno vam!

      Delete
  13. Pozdrav, ljudi!

    Ja se upravo spremam poci u Irsku i rado bih isla u nekoj grupi da bude veselije : )

    Ako ima netko zainteresiran za zajednicki put do Irske (i razmjenu informacija i savjeta) neka mi se javi na

    melani19@hotmail.com

    Planiram ici u Dublin, letom preko Budimpeste jer je to koliko citam po blogovima navodno najbolja opcija. Datum polaska bi bio negdje pred kraj travnja (ove, 2015. godine)

    ReplyDelete