Dragi moj čitatelju

Na ovom blogu više nisam aktivna, no i dalje pišem :)

Sve tekstove s ovog bloga, kao i sve nove priče i doživljaje, od sada možeš pratiti na stranici brankicastanic.com pod kategorijom Dubllin efekt.

Čitamo se i dalje! 

Puno pozdrava,
Brankica

Muke po vrtićima na irski način

Došlo je i to vrijeme, da moj mali veliki dečko krene u vrtić ili kako ga ovde popularno zovu crèche.

Puno puta od mnogih dobijem nekakav upit vezano za vrtiće u Irskoj. Uglavnom sam mogla ponuditi opće odgovore koje čujem od poznanika oko sebe jer sama nisam prolazila proces upisa i nisam znala kako točno sve to ide. Sad kad jesam, mogu reći, puno panike ni za što. 

Kao i većina stvari u Irskoj, tako je i upis djeteta u vrtić jednostavno i stress free iskustvo. Pretpostavljam da bi jedinu brigu mogla stvoriti činjenica da onaj vrtić u koji želite upisati svoje dijete trenutno nema slobodnih mjesta pa morate čekati. Sve ostalo ide prilično glatko i brzo.

Osobno nisam znala gdje ću točno upisati Nou, imali smo na izboru nekoliko vrtića i svi su bili u krugu kilometar dva od mjesta gdje živimo. Sitnica, no kad nemate auto baš i ne. 

Noa je imao svoju tetu čuvalicu i imali smo dovoljno vremena da se u miru odlučimo. No, nekako nam pomisao na pješačenje nakon posla pa makar i 15 minuta po nepredvidljivom irskom vremenu nije bila draga.

- Aj vidit ćemo aj! - zaključili bi razgovor, svjesni da odluka mora pasti uskoro. Najviše zbog činjenice jer je Noa pokazivao da je i više nego spreman za dodatne aktivnosti i socijalizaciju.

I onda je jednog lijepog sunčanog dana osvanuo plakat, vrata do zgrade u kojoj radim, da se otvara vrtić. Mojoj sreći nije bilo kraja. Trebalo je čekati malo duže od planiranog, ali za ovakvu priliku se isplatilo. I sad kreće najsmješniji dio. Moj poziv vrtiću, odlazak u razgledavanje, određivanje datuma kad će Noa krenuti, uplata depozita, ispunjavanje nekoliko formulara ( uglavnom osobni podatci, povijest bolesti i posebne potrebe ako ih dijete ima ) i voila! Noa je upisan! 

Da podsjetim što sve naši traže pri upisu:

• Izvod iz matice rođenih ili rodni list djeteta ( ne stariji od 6 mjeseci naravno )
• Potvrdu o mjestu prebivališta
• Potvrdu o radnom statusu roditelja
• Zahtjev za upis i popunjen upitnik koji se dobiva u vrtiću
• Potvrda o obavljenom sistematskom pregledu

Dodatna dokumetacija koju mogu tražiti je :

• Preslika važećeg  rješenja o dječjem doplatku,
• Preslika presude o razvodu, smrtnog lista, rodnog lista u kojem nije upisano ime oca, 
• Preslika izvadka iz matice rođenih za roditelja koji nije bio u braku, rješenja centra za soc.skrb o privremenom uzdržavanju djeteta (kada je roditelj lišen poslovne sposobnosti, kada mu je oduzeto pravo na roditeljsku skrb, kada je na dugotrajnom liječenju ili izdržavanju kazne)
• Potvrda o radnopr. statusu...

Sad kad smo razriješili misteriju kompliciranog upisa djeteta u vrtić, ajmo se malo zabaviti cijenama. To vjerujem većinu najviše i zanima. Ovdje navodim mjesečne cijene vrtića u koji Noa ide. Cijene variraju ovisno  o mjestu u kojem živite, odnosno mjestu gdje će vam dijete ići u vrtić i naravno uzrastu djeteta.

Slijedeće cijene vrijede za djecu iznad godine dana:

5 full days 760e

4 full days 640e

3 full days 520e

2 full days 400e

5 mornings 520e

4 mornings 400e

3 mornings 320e

Obično ste kod upisa dužni uplatiti depozit kojim čuvate svoje mjesto, no taj se depozit odbija od vaše prve mjesečne rate. Da ne bi bilo zabune, ne znam da li je tako u svakom vrtiću.

Kad dijete napuni tri godine, u rujnu se upisuje u tzv. ECCE scheme.

Da citiram citizen information, ECCE je :

The Early Childhood Care and Education (ECCE) Scheme provides a free year of early childhood care and education for children of pre-school age. In general, children are eligible for the ECCE scheme if they are aged over 3 years 2 months and less than 4 years 7 months on 1 September of the year that they will be starting.

Ono na što treba obratiti pažnju je da godina nije potpuno besplatna već ovisi o broju sati koje dijete na dnevnoj bazi provede u vrtiću. Besplatna su tri sata dnevno, sve preko plaćate. Ovako otprilike izgleda cijenik za dijete u ECCE programu:

5 full days 522,50e

4 full days 402,50e

3 full days 282,50e

2 full days 172,50e

5 mornings 282,50e

4 mornings 172,50e

3 mornings 82,50e

Ako vam je dijete krenulo u vrtić ranije, odnosno prije nego je zadovoljilo uvijete za ECCE, svojim pohađanjem vrtića automatski sebi osigurava mjesto u ECCE programu. Ne treba ga posebno upisivati.

Ako pak vaše dijete planirate upisati tek kad bude imalo uvijete za ECCE program preporučujem da se raspitate i osigurate si mjesto dosta ranije ( program počinje u rujnu svake godine ) jer je za to interes mnogo veći nego kod klasičnog upisa u vrtić. Kod upisa u ECCE program od dodatne papirologije potreban vam je PPS broj od djeteta i kopija rodnog lista..

Još jedna zanimljiva stavka vezana za vrtiće u Irskoj je da većina radi po načelima Marie Montessori.

Budući da je u Hrvatskoj tek nekoliko vrtića i škola koje rade po tom principu malo ću pobliže opisati o čemu se tu zapravo radi.

Maria Montessori je bila prva liječnica u Italiji. Osim medicine, studirala je i psihologiju, filozofiju i antropologiju.

Nisam učinila ništa drugo nego proučavala dijete, primala i izražavla ono što mi je ono samo dalo i to je nazvano metodom Montessori.

Tim je riječima svoju odgojnu metodu opisala Maria. Danas je njena metoda prisutna u svim zapadnim zemljama Europe i SAD-a.

Cilj metode Montessori je njegovati dječju osobnost, neizravno poticati zanimanje za različita područja, a učenje pretvoriti u igru. Naglasak nije na poučavanju djeteta, nego se osigurava poticajna okolina koja povećava dječju radoznalost i omogućuje dječje spontano učenje otkrivanjem. Moto je pomozi mi da to učinim sam. Poštuje se ritam svakog djeteta u usvajanju znanja, bilo da je riječ o natprosječno inteligentnom djetetu ili djetetu s posebnim potrebama. Djeca se navikavaju pomagati mlađima, uče poštovati međusobne razlike bez obzira na njihovo porijeklo. 

Za sam kraj, ono što bi vas moglo interesirati je koliko zapravo djece čuva jedna teta. I to naravno, ovisi o uzrastu, a obično ide ovako:

• Baby room ( bebe do 12 mjeseci ) - 1 teta na 3 bebe 
• Wobbler room ( bebe od 12 do 24 mjeseca ) - 1 teta na 5 - ero djece
• Toddler room ( bebci od 24 do 36 mjeseci ) - 1 teta na 6 - ero djece
• Montessori & Pre-school ( od 3 do 6 godina ) - 1 teta na 8 - ero djece

Toliko od mene ovaj put, ostajte mi dobro.

Vaša Becks

10 činjenica zbog kojih znaš da si se udomaćio u Irskoj

1. Kad kupuješ prehrambene namirnice online.

Ne, ne radi se o lijenosti ili kakvom pomodnom kriku. Ovdje je radno vrijeme takvo da ti ne ostavlja puno slobodnog vremena. Brzo shvatiš da je dragocijeno i da ga je glupo trošiti na stvari kao što je kupovina prehrambenih namirnica. Par klikova mišem i sve ti dostave direktno na kuhinjski stol. Bez gužve, bez redova na blagajni, bez vukljanja teških vrećica dok se pritom dereš na svog trogodišnjaka da ne trči tako brzo jer ga ne možeš sustići. Divota.

2. Kad ne možeš zamisliti jutro bez tostanog kruha.

Dok u Hrvatskoj, u većini slučajeva, toster skuplja prašinu negdje u ostavi i vadi se samo u slučajevima kad se poželi pomalo drugčiji sendvič od listića sira i šunke, ovdje je nezaobilazan dodatak svakoj kuhinji. Koristiš ga stalno, za apsolutno sve moguće varijacije.

Jeste za toast sa maslacem od kikirikija, banane i meda? Ili možda toast sa sirnim namazom i marmeladom od crnog ribizla s malo meda na vrhu? Ili pak kombinacija maslaca od kikirikija i nutele? Kako god, okus toplog hrskavog kruha mami te iz kreveta gotovo jednako kao i kava.

3. Kad se gušiš u Irish breakfast-u iako si do jučer proklinjao njihove ogavne kobasice.

Da, čudne su. Na prvu, drugu...treću. Ali skupa s komadom pancete, jajima i grahom u umaku od rajčice su kao grom.

4. Kad ti je sasvim normalno u drugom mjesecu vidjeti u trgovinama kupaće kostime.

Iako na sebi imaš šal, kapu, duple čarape i potkošulju uguranu u donje rublje da ne zebu kosti. Iako pada snijeg.

Isto je i sa božićnim drvcima u devetom. Spring holiday-sima u veljači, summer holiday-sima u travnju. Lista je poduža.

5. Kad ti djevojke sa prst debelim obrvama i jakim make up-om postanu lijepe.

Jebiga. Kad te nečim bombardiraju konstantno, prihvatiš to. Isto je i sa haljinicama bez čarapa usred zime, golim trbuhom i majicama kratkih rukava usred zime. ( Baba, nisi imala pravo, sve što potkošulja radi jest da smeta, ako mi ne vjeruješ pitaj Irce.)

6. Pada kiša? Da, i? Kad idemo do grada? Iza prvog ili drugog šijuna?

Kiša toliko pada i vjetar toliko puše da ih više ni ne primjećuješ. Pogotovo ove zime. I da, kišobran je potpuno nepotreban accessorize. Zvuči nelogično? I meni je dok nisam shvatila da ga Irci ne nose jer ih ne štiti od kiše koja uz vjetar dolazi iz svih mogućih pravaca, najmanje odozgo.

7. Kad čitaš knjige svugdje.

U busu, tramvaju, u čekaonici, redu u banci, kafeteriji, na pauzi, na semaforu....I dođe ti to ko dobar dan. 

8. Kad ti je sasvim svejedno kad u nekom kutku Dublina ugledaš čokolino.

Ili domaćicu. Podravkin džem od šipka. Jadro keks. Cedevitu. Ne zato što nisu super, nego jer ne predstavljaju nostalgičnu poveznicu sa domom. Kao prvih dana kad se zbog istih padalo u nesvijest.

9. Kad većinu dosadnih birokratskih gnjavaža rješavaš online.

Eventualno poštom. Bez da službenika okrzneš svojim ljupkim pogledom. Bez dosadnog čekanja u redu. Božjih ruku djelo, definitivno.

10. Kad shvatiš da su ti neke stvari od doma postale čudne.

I ne, ne radi se o tome da misliš da si popio svu pamet svijeta ( iako ima i takvih ) ako si otišao u stranu zemlju, da misliš da si bolji od svih ostalih koji nisu napravili isto ( opet, ima i takvih ), da je ovdje život utopija, pare rastu na drveću, a sreću ubireš samim udahom irskog vlažnog zraka i slične bedastoće. Radi se jednostavno o tome da je život ovdje drugačiji u usporedbi s onim u Hrvatskoj. Kad se navikneš na taj drugčiji život, prihvatiš ga i počneš ga živjeti kao svoj, logično je da su ti neke stare stvari i navike nekad smiješne, nekad glupe, nekad briljantne i fale ti, a nekad sasvim nebitne.

Još uvijek kad me netko pita da li je život ovdje bolji, ne znam što da odgovorim. Bolji kome? Bolji u usporedbi sa čim? Sve je relativno i ovisi od osobe do osobe, njenih pogleda na život i prioriteta. Nekome je bolji, nekome nije.

Jedno je sigurno, nije sve u novcu. Ako nisi u stanju prihvatiti ovakav način života, ako se ne prepoznaješ u njemu, ako se ne poklapa sa tvojim osobnim gledištima, stavovima i aspiracijama, zaludu ti svi zarađeni euri...

Becks