Konačno u Dublinu

Bio je to posljednji let iz Zadra za Dublin za ovu sezonu i naravno bio je pun putnika što je rezultiralo da poletimo punih pola sata kasnije.
Sjedili smo pokraj irskog para koji su bili jako ljubazni i pomogli mi sa prtljagom do samog izlaza sa aerodroma. Nahvalili su Hrvatsku i njene ljepote, smatraju da je Dubrovnik preskup, a Zadar ih je oduševio. Njihov zaključak je bio: "It's a beautiful country but not so good for working, right?" Ma kako su nas samo pročitali...
Nakon što sam isplakala litre suza na muževom ramenu uputili smo se do našeg apartmana. Vožnja od još nekih pola sata dodatno me deprimirala. 

Prvi dojmovi? Osim umora od puta i želje da se zakopam u mužev zagrljaj i cmoljim satima ne mogu nešto više izdvojiti. Taj prvi dan kad dođeš tamo je upravo onakav kako mi je Tonći i opisao; totalno si zbunjen, ništa i nitko ti nije poznato i prvo što poželiš je sjestti u avion i vratiti se nazad, u poznato okruženje. Dobre stare navike. Srećom sve što taj dan trebate je dobro se naspavati, odmoriti i ne razmišljati previše. Jer već sljedećeg dana priča se mijenja.

Centar Dublina vrvi ljudima sa svih strana svijeta, čini mi se čak da još i najmanje čujem engleski jezik. Ono najzanimljivije je to što grad nema zgrada većih od 4 kata i sve je nekako mini, baš kao i kvake na vratima na našem apartmanu koje su postavljene dosta nisko pa sada moj dvogodišnji sin po cijeli dan otvara i zatvara vrata oduševljen što može dohvatiti kvaku.
Iznenadila me brojnost coffee shopova s obzirom da je među prvim stvarima  koje sam čula o Irskoj bila; zaboravi da ćeš se tamo napiti dobre kave, Ircima je pivo broj jedan napitak.Čak i trgovine prehranom imaju aparate s kavom koju možete kupiti. No zasad nisam ni jednu probala. Teško je odreći se starih navika pa je ulazak u poljski dućan i kupnja turske kave bila pri vrhu moje to do liste.
Ono što posebno dolazi do izražaja je ljubaznost Iraca. Samo se približite s dječjim kolicima prvoj stepenici već su tu da pomognu. Uđem u tramvaj s malenim, odmah mi oslobađaju mjesto da sjednem. Djelatnica u Mc donaldsa nam nije htjela naplatiti jednu narudžbu jer nas je, smatrala je, krivo razumjela, a zapravo mi nismo znali dobro objasniti što želimo. Jedna mi se gospođa u trgovini čak ispričala što mi je zaklonila policu s namirnicama, iako je ona prva došla i sasvim mi je bilo logično da je sačekam da uzme što joj treba. Sve su to zapravo normalne stvari i ne bi trebale nikoga čuditi niti biti isticane kao posebne, no kad dođeš iz mjesta gdje prevrnu očima kad te vide s djetetom u nekoj čekaonici ili u redu u nekoj trgovini i pretvaraju se da te ne vide da te slučajno ne bi morali propustiti ili kad s dječjim kolicima pokušavate otvorit vrata trgovine i savladati tih nekoliko stepenica a netko iza vam puše za vrat i nestrpljivo čeka da se vi i vaše derište konačno maknete s puta ( primjera je more da ne nabrajam sad jer bi moglo potrajati ), e tad vas takve stvari naprosto oduševe.

I ono najljepše, svi gledaju svoja posla. Nitko ne bulji u vas, nitko vas ne odmjerava od glave do pete ocjenjujući vaš styling, frizuru, kilogram viška ili manjka. Možete jednostavno biti ono što jeste. A to je naprosto divan osjećaj.

Grad je vrlo živ, ima svoj ritam i energiju koja je zarazna. Znala sam se uhvatiti kako se bez razloga kezim od uha do uha. No isto tako vidjet će te i prosjake na ulici, ljude sa sumornim izrazom lica, ljude od kojih vas hvata jeza jer im na čelu doslovno piše troublemaker, ljude koji su pomalo nasrtljivi i guraju se. Ipak je to grad stranaca i kao takav pun različitih ljudi i kultura iz kojih potječu.

Planirate li ovdje živjeti i imate obitelj, centar Dublina i nije baš dobar izbor. Zapravo, pokušate li s djetetom unajmiti stan u centru ili blizu centra apsolutno nitko vam neće to dozvoliti. Dok sam bila u Hrvatskoj bilo mi je to pomalo neshvatljivo, no sad kad sam tu vidim zašto je tako. I nećete nešto puno djece ni vidjeti na ulicama. No čim se odmaknete malo dalje u bilo koje predgrađe Dublina, situacija se potpuno mijenja. Ritam je mirniji, više je zelenih površina, ulice vrve mamama s kolicima i osjećate tu familly friendly atmosferu u zraku.
U sljedećem postu nešto više o iznajmljivanju stanova u Dublinu.

Ostajte mi dobro,
vaša Becks